Društvene promene u Evropi,posle francuske i ostalih revolucija u XIX veku,dovele su do jačanja građanskog sloja.Zbog toga se razne vrste umetnosti,pa tako i muzička umetnost,šire s dvorova među građanstvo.Muzika se izvodi u posebno predviđenim prostorijama,kao što su koncertne dvorane i kuće opera,a muzičari postaju slobodni umetnici.Mnogi među njima bili su istovremeno kompozitori i virtuozni izvođači.Putovali su po Evropi i zarađivali novac tako što su održavali koncerte.Mnogi kompozitori i izvođači tada postaju prave "zvezde",što se održalo i do današnjih dana.
Umetnici romantizma slobodno su izražavali svoja osećanja,kako u književnosti,slikarstvu,tako i u muzici. Umetnici su u prethodnim epohama posebnu važnost davali prirodi i ljudskim vrlinama,dok je u romantizmu najvažnije bilo izraziti sve vrste osećanja i raspoloženja (strah,ljutnju,ljubav,ljubomoru,tugu,jad,žalost,patnju i veselje).
Ulaskom muzike u život građanskog sloja,stvaraju se građanski saloni u kojima se neguje kućno muzičko vaspitanje.Svaki salon imao je i klavir,koji je u to vreme tehnički usavršen.Tada nastaju i manje muzičke forme kao što su klavirske minijature i solo pesme za glas i kalvir.Najznačajniji kompozitori romantizma,koji su stvarali dela za klavir i solo pesme,bili su:Franz Schubert,Frederic Chopin,Robert Schuman,Franz Liszt, Johannes Brahms,Petar Ilić Ćajkovski i Sergej Rahmanjinov.
Postojeće muzičke forme u epohi romantizma nastavljaju da se razvijaju i proširuju uz dodatak novih instrumenata,čime se postiže bagatstvo boja i jačina zvuka.Tako se simfonija prošituje i na pet stavova i dodaje joj se ljudski glas.Tu su i koncerti za solistički instrument,uz pratnju orkestra.Kako bi se lakše uskladio veliki broj izvođača,uloga dirigenta je postala važna i neophodna.
Poznatiji predstavnici romantizma koji su komponovali simfonije,bili su :Johanes Brams,Anton Bruckner,Gustav Mahler,Antonin Dvoržak i Petar Ilić Ćajkovski.
Povećano interesovanje za daleke zemlje i njihovu prošlost,u epohi ramontizma uticalo je na stvaranje programske muzike.Programska muzika zvukom opisuje sadržaje i dogažaje iz priča i tema.Muzičari kao inspiraciju koriste i književna i likovna dela.Često naslov samog dela ukazuje na sadržaj koji se opisuje.Programska muzika najčešće se pojavljuje u formi simfonijske poeme pisane za simfonijski orkestar.Najpoznatiji kompozitori romantizma,koji su pisali programsku muziku,jesu:Franz Liszt,Hector Berlioz i Richard Strauss.
U doba romantizma budi se nacionalna svest u mnogim narodima Evrope i rađaju se brojne nacionalne muzičke škole.Mnogi kompozitori u svojim delima koriste folklorne elemente i plesove svog naroda. U Rusiji nacionalnu školu predstavljaju:Mihail Ivanović Gljinka (autor prve nacionalne opere "Ivan Susanjin"),Petar Iljić Ćajkovski,kao i ruska petorica,popularno zvana "moćna gomilica".Rusku petoricu činili su:Milij Balakirjev,Cezar Kjui,Modest Petrović Musorgskij,Aleksandar Prokofjević Borodin i Nikolaj Rimskij-Korsakov.Predstavnici češke nacionalne škole jecu:Bedžih Smetana i Antonjin Dvoržak.Špansku nacionalnu školu čine:Isak Albenis,Enrike Granados i Manuel de Falja,a elemente španskog folklora koristili su u svojim delima i stvaraoci drugih evropskih naroda.Na severu Evrope predstavnici nacionalnih škola bili su:Jan Sibelijus u Finskoj i Edvard Grig u Norveškoj.
Umetnici romantizma slobodno su izražavali svoja osećanja,kako u književnosti,slikarstvu,tako i u muzici. Umetnici su u prethodnim epohama posebnu važnost davali prirodi i ljudskim vrlinama,dok je u romantizmu najvažnije bilo izraziti sve vrste osećanja i raspoloženja (strah,ljutnju,ljubav,ljubomoru,tugu,jad,žalost,patnju i veselje).
Ulaskom muzike u život građanskog sloja,stvaraju se građanski saloni u kojima se neguje kućno muzičko vaspitanje.Svaki salon imao je i klavir,koji je u to vreme tehnički usavršen.Tada nastaju i manje muzičke forme kao što su klavirske minijature i solo pesme za glas i kalvir.Najznačajniji kompozitori romantizma,koji su stvarali dela za klavir i solo pesme,bili su:Franz Schubert,Frederic Chopin,Robert Schuman,Franz Liszt, Johannes Brahms,Petar Ilić Ćajkovski i Sergej Rahmanjinov.
Postojeće muzičke forme u epohi romantizma nastavljaju da se razvijaju i proširuju uz dodatak novih instrumenata,čime se postiže bagatstvo boja i jačina zvuka.Tako se simfonija prošituje i na pet stavova i dodaje joj se ljudski glas.Tu su i koncerti za solistički instrument,uz pratnju orkestra.Kako bi se lakše uskladio veliki broj izvođača,uloga dirigenta je postala važna i neophodna.
Poznatiji predstavnici romantizma koji su komponovali simfonije,bili su :Johanes Brams,Anton Bruckner,Gustav Mahler,Antonin Dvoržak i Petar Ilić Ćajkovski.
Povećano interesovanje za daleke zemlje i njihovu prošlost,u epohi ramontizma uticalo je na stvaranje programske muzike.Programska muzika zvukom opisuje sadržaje i dogažaje iz priča i tema.Muzičari kao inspiraciju koriste i književna i likovna dela.Često naslov samog dela ukazuje na sadržaj koji se opisuje.Programska muzika najčešće se pojavljuje u formi simfonijske poeme pisane za simfonijski orkestar.Najpoznatiji kompozitori romantizma,koji su pisali programsku muziku,jesu:Franz Liszt,Hector Berlioz i Richard Strauss.
U doba romantizma budi se nacionalna svest u mnogim narodima Evrope i rađaju se brojne nacionalne muzičke škole.Mnogi kompozitori u svojim delima koriste folklorne elemente i plesove svog naroda. U Rusiji nacionalnu školu predstavljaju:Mihail Ivanović Gljinka (autor prve nacionalne opere "Ivan Susanjin"),Petar Iljić Ćajkovski,kao i ruska petorica,popularno zvana "moćna gomilica".Rusku petoricu činili su:Milij Balakirjev,Cezar Kjui,Modest Petrović Musorgskij,Aleksandar Prokofjević Borodin i Nikolaj Rimskij-Korsakov.Predstavnici češke nacionalne škole jecu:Bedžih Smetana i Antonjin Dvoržak.Špansku nacionalnu školu čine:Isak Albenis,Enrike Granados i Manuel de Falja,a elemente španskog folklora koristili su u svojim delima i stvaraoci drugih evropskih naroda.Na severu Evrope predstavnici nacionalnih škola bili su:Jan Sibelijus u Finskoj i Edvard Grig u Norveškoj.
Нема коментара:
Постави коментар